"GOSPODI"

Sam u mislima ulicama grada
Na zidovima ispisana istina naših dana
Zar misli netko da ću naći sreću u nekom od kafića
Sa ženom koja sjedi s jednim od bezbroj posrkanih pića

Ja sam gospodin
I biram društvo i mjesto, zbog toga nisam sa vama tako često
Ja sam gospodin, o "Gospodo"
I zato želim da se zna tko ste vi, a tko sam ja

Ja sam gospodin
Jer oduvijek sam bio ne samo zato što je netko danas tako htio
Ja sam gospodin
I mislim da se zna kako prema meni treba da se ponaša
Ja sam gospodin
Duboko u sebi i za sva vaša blaga ja se mijenjao ne bi
Ja sam gospodin
I mislim da se zna kako prema meni treba da se ponaša
"Gospodo"

Ja sam gospodin
Duboko u sebi i za sva vaša blaga ja se mijenjao ne bi
Jer za vas
I kada vidite prase kada stavi kravatu gospodin je zna se

Ja sam gospodin
I biram društvo i mjesto, zbog toga nisam sa vama tako često
Ja sam gospodin, o "Gospodo"
I zato želim da se zna tko ste vi, a tko sam ja

Ja sam gospodin
Jer oduvijek sam bio ne samo zato što je netko danas tako htio
Ja sam gospodin
I mislim da se zna kako prema njemu treba da se ponaša
Ja sam gospodin
Duboko u sebi i za sva vaša blaga ja se mijenjao ne bi
Ja sam gospodin
I mislim da se zna kako u mom društvu smije da se ponaša
O "Gospodo"

glazba: H. Rončević; tekst: H. Rončević; arr: D. Marušić, M. Marušić

GENERACIJSKA

Otok sam pust, moru korupcija
Za glavu viši jer kičmu ne savijam
Izlozi puni ispranih mozgova
Tek jedna boja, nigdje šarenila

Bezdušne spodobe švrljaju gradom
U moje ime se kockaju s nadom
Da negdje još uvijek pronaći mogu
Mjesto na kojem pravo imam po bogu

Al' dok su tu kad ih trebam
Svi moji frendovi starih vrmena
Mi ćemo dalje
Zauvijek mladi, potpuno svjesni
Džepovi nisu nikad nam tijesni
Mi ćemo dalje
Jer istina traje

Mi ćemo dalje

glazba: H. Rončević; tekst: H. Rončević; arr: H. Rončević

GETANIN

Tega san dana mrzija školu
Više san volija divit se moru
otić marendat na Tomića stine
I s dičjon mašton poć u daljine

A tega dana život je propa
Čovik u veštitu od skupega štofa
Vika je, svitu tu su mi stvari
On ih je ukreja, getanin mali
Osta san plačuć sidit na stini
Svu su mi boršu prosuli po rivi
Još i sad se sićan, vika je, prašće
Ako još nisi ukra, krašćeš

Ako san getanin i ja san dite
Vika san ovo mi činit ne smite
U bisu san reka da me se ostavi
I prvon ga stinon puka po glavi
Ako san getanin i ja san dite
Vika san, ovo mi činit ne smite
Zbunjen san gleda di leži u krvi
A svi su vikali to mu je tek prvi

Doma su došla dva policjota
Odma me odveli bez imalo mota
Mater je ostala plačuć na skali
Nesritno dite vika je stari
Gleda san mater i tija se vratit
Otac je reka da ću mu platit
Pita san, barba oće me bolit?
Reka je, getaru, ol znaš i molit

Ako san getanin i ja san dite
Vika san ovo mi činit ne smite
U bisu san reka da me se ostavi
I prvon ga stinon puka po glavi
Ako san getanin i ja san dite
Vika san, ovo mi činit ne smite
Zbunjen san gleda di leži u krvi
A svi su vikali to mu je tek prvi

Nigdi je prošlo pola života
Otac je skonča, a mater sirota
Sama u tuzi se odala piću
Samo san doša da utrnen sviću
Nisan se više moga suzdržat
I bis u meni se počea trzat
Dalje od svega san pokuša bižat
A slike su davne me počele stizat

Ako san getanin i ja san dite
Vika san ovo mi činit ne smite
U bisu san reka da me se ostavi
I prvon ga stinon puka po glavi
Ako san getanin i ja san dite
Vika san, ovo mi činit ne smite
Zbunjen san gleda di leži u krvi
A svi su vikali to mu je tek prvi

glazba: H. Rončević; tekst: H. Rončević; arr: D. Marušić, M. Marušić

GODINA

Godina već je iza nas
Tu nasrid mora tražim spas
Bižim od svih šta ne znaju
Kako do bola volim nju

I kako noć postane ti ka i dan
I kako teško može biti kad si sam

Podigni me ruku mi daj
Reci da nije ovo kraj
Utješi me sad kako znaš
Ne znaš ti kako je kad srce daš

I kako noć postane ti ka i dan
I kako teško može biti kad si sam

Znam samo jednom
Srce zavoli nekog ka ti
I posli nema
Nikog da mu ga nadoknadi

glazba: H. Rončević; tekst: H. Rončević; arr: A. Limić