RASTANAK BEZ SUZA

Za ovaj kamen tuge
Što leži na srcu
Zahvalit mogu tebi
I tvome poljupcu

Kroz trnje divljih ruža
Bez straha proći ću
Al' rastanak bez suza
Kao kamen nosit ću
Težak kamen na srcu

Zaboravit mogu sve, sva
nevjerna jutra i godine
Al' rastanci bez suza,
nikad se ne oproste

Kroz trnje divljih ruža
Bez straha proći ću
Al' rastanak bez suza
Kao kamen nosit ću

Zaboravit mogu sve, sva
nevjerna jutra i godine
Al' rastanci bez suza,
nikad se ne oproste

glazba: Z. Brodarić; stihovi: H. Rončević; arr: A. Limić

RECI MI DA ZNAM

Mučiš me iako već dugo nisam tvoj
Bježim od uspomena, želim biti svoj
Pomorac ljubavi, a vezan u luci stoji brod
Čeka na nas, nikud on neće poć.

Reci mi da znam, ja ne znam kamo dalje sam
I kojim morem plovit' da ne potonem
Reci mi da znam, ja ne znam kamo dalje sam
I kojim putem poći da ne zalutam

Još nekad sklopim oči pa te odsanjam
I teško pravim težim, svjestan da sam sam
K'o grad bez imena, k'o zvjezda drugog svemira
Čekam na nas, a znam da me nećeš nać'

Reci mi da znam, ja ne znam kamo dalje sam
I kojim morem plovit' da ne potonem
Reci mi da znam, ja ne znam kamo dalje sam
I kojim putem poći da ne zalutam

glazba: H. Rončević; tekst: H. Rončević; arr: A. Limić

RUKE SPASA

Bačen pred moje noge, kradom i bez pitanja
Zašto da se oduprem, razloge mi pruži
Plašim se samog sebe, zgažen od jutra
Bježim od svoje sjene, ne podnosim suze

Odvojen od sebe, od ljudi i od svega
Izmišljam sutra kao da je kraj
Misleći da nisam vrijedan poniženja
Zaustavljaš mi dah
Odvojen od sebe, od ljudi, od svega
Izdišem život kao da je zrak
Misleći da nisam vrijedan sažaljenja
Oduzimaš mi sve

Pomozi mi da osjetim stvarnost, da ne budem sam
Pomozi mi da osjetim ljubav kojoj pripadam

Odvojen od sebe, od ljudi i od svega
Izmišljam sutra kao da je kraj
Misleći da nisam vrijedan poniženja
Zaustavljaš mi dah
Odvojen od sebe, od ljudi, od svega
Izdišem život kao da je zrak
Misleći da nisam vrijedan sažaljenja
Oduzimaš mi sve

Kao ruke spasa.

glazba: T. Bogović; tekst: T. Bogović; arr: H. Rončević